Prevencija poremećaja u ponašanju
U proteklih 9 mjeseci u Krugovima puno vremena provela sam radeći s djecom koja pokazuju moguće poremećaje u ponašanju. S djecom sam se susretala kroz razne radionice i pomoć u učenju i gotovo uvijek djeca pokazuju ponašanje koje nije primjereno za njihovu dob i mjesto u kojem se trenutno nalaze.
Što su poremećaji u ponašanju?
Poremećaji u ponašanju definiraju se kao ponašanje koje se znatnije razlikuje od uobičajenog ponašanja većine mladih određene sredine, ponašanje koje je štetno i/ili opasno kako za osobu koja se tako ponaša, tako i za njenu širu okolinu, te ponašanje koje zbog toga iziskuje dodatnu stručnu i/ili širu društvenu pomoć radi uspješne socijalne integracije takve osobe. Mogu biti uvjetovani odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima.
Iako sam se ja susretala samo s blažim izražavanjima poremećaja u ponašanju ona mogu doći do vrlo visokih i opasnih razina. Prva razina uključuje nedisciplinu, narušavanje i nepoštivanje pravila,druga razina su poremećaji u ponašanju bez krivičnih djela dok treća razina uključuje krivična djela/maloljetničku delinkvenciju.
Ta ponašanja mogu biti eksternalizirana odnosno usmjerena prema drugim ljudima ili imovini i pokazuje se kroz impulzivnost, laganje, izostajanje s nastave, verbalnu i fizičku agresivnost, prkos, svađanje… te mogu biti internalizirana odnosno usmjerena prema sebi i uključuju sram, depresiju, plačljivost, plašljivost, nedostatak samopouzdanja..
Što je prevencija?
Prevencija je čin, postupak ili ukupnost radnji koje se poduzimaju da se što spriječi, radnja koja će proizvesti kao posljedicu zaštitu od čega (Anić i sur. 2004)
Postoje tradicionalni pristupi i suvremeni pristupi prevencije poremećaja u ponašanju. Tradicionalni pristupi uključuju priče o posljedicama i čine se nedovoljnima i neuspješnima jer su daleko od realnosti i kreirani bez izravne konzultacije i suradnje s odgojno- obrazovnim radnicima.
Suvremeni pristup s druge strane je orijentiran prema potrebama i specifičnostima zajednice te je usmjeren prema problemu i prema rizičnim skupinama. Suvremeni pristupi uključuju ranu intervenciju i upravljanje krizama te su kreirani u konzultaciji i suradnji s odgojno-obrazovnim radnicima.
Zašto je škola dobro okruženje za provođenje preventivnih programa?
Škola predstavlja podržavajuće okruženje za pozitivan razvoj djeteta, kao i značajnu instituciju za prevenciju poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih.
• Sva djeca su obvezni polaznici osnovne škole
• Vrijeme provedeno u školi može se mjeriti godinama
• Godine o kojima je riječ vrlo su bitne za formiranje djece
• U školama su mnoge stručne osobe, ne samo za posredovanje znanja nego i za ulaganje u životne/socijalno-emocionalne vještine učenika
Za kraj bih samo istaknula koji su to faktori koji mogu uzrokovati ili zaštititi dijete od poremećaja u ponašanju.
Rizični faktori za razvoj poremećaja u ponašanju su svi faktori koji povećavaju vjerojatnost pojave poremećaja u ponašanju, koji omogućuju da takvo ponašanje traje kroz duže vrijeme, te da ono dobiva na težini (prelazi u ozbiljnije poremećaje u ponašanju)
To su najčešće školski neuspjeh, disciplinski problemi, rano antisocijalno ponašanje, nisko samopoštovanje, loš odnos s vršnjacima, agresivno ponašanje, odbacivanje općeprihvaćenih vrijednosti
Zaštitni faktori su oni uvjeti/pretpostavke koje zaštićuju djecu i mladež od negativnih posljedica izloženosti riziku i to kroz smanjivanje utjecaja rizika ili utjecanje na način na koji će mladi ljudi odgovoriti na rizik, odnosno rizične čimbenike
To su najčešće školski uspjeh, prosocijalno ponašanje, podražavajuća klima u školi, jasni standardi ponašanja, kognitivne vještine, samokontrola/regulacija emocija, sustav vrijednosti, vještine odolijevanju pritsku, pozitivan odnos s vršnjacima i odraslima.
Karla Špiranec
